Hits

subota, 23. srpnja 2016.

Velika knjiga o prehrani i njezi djece

 

Ovo je knjiga o djeci i malo većoj djeci ali i o pripremi za one koji žele postati roditelji. I koja bi trebala biti u svakom domu.


Nakon izlaska ove knjige iz tiska u Americi prije tri godine, pročitao sam jedno poglavlje i odmah shvatio da ova knjiga mora izaći na hrvatskom jeziku.

Posao je bio veći nego što se činilo a vrijeme za rad na njoj oskudnije (nego što se činilo).

Ipak, tu je.

A što je unutra za mene - pitaš se?

Ova je knjiga ne samo sažetak jedne životne filozofije nego i prilično detaljan kompendij za sve one koji nastoje živjeti na holistički način, tako što će u svakodnevnu brigu za obitelj uključiti ne samo ono što je potrebno da izbjegnu bolest svoje djece, nego i ono što će omogućiti i zdravlje djece njihove djece.

Razlika između 1. brige za zdravlje i 2. običnog sprječavanja bolesti, je ogromna. Pa ipak, većina nas roditelja zna samo ponešto o ovom drugom, a prave informacije o onom prvom su jako teško dostupne. Uglavnom, zadovoljni smo da nije i gore jer je opći trend zdravlja djece u opadanju.

Kad je riječ o prehrani, mnogo je onih koji znaju što ne bi trebalo jesti ili način na koji hranu ne bi trebalo pripremati. Mnogi znaju kako se hraniti da se osjećaju bolje danas i sutra. Ali što jesti i kako hranu pripremati da se održi dobro zdravlje (ili da bude sve bolje, jer sada baš i nije dobro) za niz uzastopnih naraštaja koji tek dolaze, potpuna je zagonetka skoro svima.

Zašto?

Iako nam znanost daje dragocjene odgovore (u onome gdje nije opterećena komercijalnim interesima, jer kad čitate znanstveni članak, uglavnom ga čitate tamo gdje služi kao reklama) napravili smo grešku jer smo prekinuli s tradicijom. Zaboravili smo kako su živjeli naši preci. Još gore, mnogi od nas su svojim starim roditeljima i djedovima i bakama uveli moderna načela kako u prehranu tako i u način života.

Međutim, ono što se s njima dogodilo nije nešto što se može znanstveno protumačiti ili intuitivno zaključiti. E, BAŠ TU SMO POTPUNO NASJELI! Poslužili su nam naši starci kao svojevrsni zamorci ali zanemarili smo jednu kvaku.


- ali najprije mala digresija prije nego otkrijem kvaku -

Kad slušate razgovor o prehrani i životnim navikama najčešće dolazi do sukoba krajnosti - jedni kažu  - sve je zagađeno i otrovno, ne može se tu ništa -  i žive kako mogu i nemaju osobitih problema. Drugi, zbog nastalih problema izbjegavaju toliko toga i trude se živjeti gotovo stoički ali čini se da to malo pomaže a uz ogromne troškove.

Gledajući naše roditelje, što vidimo? Možda su bili pušači, konzumirali su alkohol i šećer i sve moguće aditive, kuhali s Vegetom, teško su radili, uzimali Aspirine dugi niz godina (sad se zna kolliko je to loše) i poživjeli su. Gledajući djedove i bake, što vidimo? Vidimo život u ratnim vremenima, teške oskudice, težak život pun fizičkog rada ili čak zlostavljanja zbog ratnih i poratnih nedaća, po logorima i zatvorima, preboljeli su možda teške bolesti kojih danas ni nema. U pogledu prehrane, jeli su što se stavi na stol i bili sretni da imaju i to. Oni često kažu - "bolje je ništa i ne znati, kad ne znaš ne bojiš se."

Mi promatramo prošle naraštaje i njihove navike i zaključujemo samo na temelju tog opažanja ali ne  uzimamo u obzir KUMULATIVNI EFEKT! Ne uzimamo u obzir da mi dolazimo od svojih roditelja i da se posljedice načina života prošlih naraštaja očituju i na nama.

A to je ono što je u svojoj knjižurini (ako tako mogu reći) objasnio i dokumentirao Weston A. Price. Knjiga se zove "Prehrana i tjelesna degeneracija" i ona je plod njegovog desetgodišnjeg putovanja-istraživanja, skupa s rezultatima rada njegovog istraživačkog tima u SAD-u. Zbog važnosti njegova rada (a i zbog putovanja) zovu ga "Darwinom nutricionizma". On je pratio što se događa sa zdravim urođenicima kad zbog kontakta s civilizacijom prijeđu na modernu hranu i običaje. Ako je dućan zapadnjaka (s bijelim brašnom, šećerom i slatkišima, konzerviranom hranom i umjetnim masnoćama) bio otvoren 10 ili 15 godina, utjecaj se mogao slijediti isto toliko godina unatrag na djeci, roditeljima i praroditeljima. Ali nisu svi prelazili na moderno. U nekim domaćinstvima starci nisu prešli na moderno. Neke su obitelji ostale 100% vjerne svojim običajima (ni same ne znajući zašto, jer kupovna je hrana puno praktičnija), tu se degeneracija nije ni događala. Uglavnom, stupanj degeneracije je jako ovisio o prehrani i prelijevao se s naraštaja na naraštaj po jasno određenom obrascu. Obrasce je sažeo i dokumentirao Price.

"Moja je baka pušila svaki dan kutiju cigara i živjela sto godina"- može se čuti od pametnih ljudi.
Ali  je li tako činila i njezina mama i baka - pitanje je na koje odgovor ima veću težinu.

Ali život je, s obzirom na ovo, moglo bi se reći - pošten. Mehanizam na djelu zove se epigenetika. Za genetiku zna svatko, pojam je krajnje eksploatiran ili kao krivac za sve naše probleme ili kao obećanje njihovog konačnog rješenja. A epigenetika - najkraće rečeno - epigenetika je sve ono što utječe da se neki gen aktivira ili deaktivira. Da se "loš" gen aktivira ili "dobar" gen - deaktivira. Može i obrnuto: da se "dobar" gen - aktivira a "loš" deaktivira. Dobar ovdje znači onaj "koji nam sviđa" a loš - onaj za koji ne želite znati. Postoji i područje između "uključen" i "isključen". Epigenetika kao znanost poznaje da geni nisu poput prekidača nego djeluju poput gasa i kočnice. Intenzitet kojim se aktiviraju zove se genska ekspresija. Loše životne navike i uvjeti pogoduju većoj ili manjoj ekspresiji gena (dobrih ili loših).

Sve je dokazano nebrojeno puta na jednojajčanim blizancima koji imaju potpuno istu "genetiku" ali nemaju iste bolesti, isti životni vijek i iste probleme. Razlike u genskoj ekspresiji, dakle, posljedica su okolnosti kojima su geni izloženi i to je zapravo epigenetika kao fenomen (ne kao znanost).

Ako zagrebemo još malo ispod površine, genetika nam zapravo služi da se (kao vrsta) prilagodimo uvjetima u kojima živimo i da te prilagodbe prenesemo potomstvu i budućim naraštajima. A budući da organizam ima ograničene resurse, ne može svemu dati prioritet i uvijek su u pitanju kompromisi raznih vrsta. Ne možemo u svemu biti naj-.

Znate li da se muška i ženska spolna stanica (epi)genetski programiraju za novi život i do 100 dana prije međusobnog spajanja u taj novi život? Sto dana prije oplodnje jajašce i spermij dobivaju informacije iz našeg okruženja o tome što na svijetu čeka dijete koje od njih može nastati. O tom okruženju ovisi hoće li se "genetika" orijentirati na intelektualnu ili možda mišićnu snagu. Hoće li organizam svoje ograničene resurse usmjeriti u razvoj prednjeg režnja mozga koji omogućuje kompleksne intelektualne funkcije poput pjesničtva ili glazbenog talenta ili pak u razvoj malog mozga i struktura koje služe za reflekse koji omogućuju opstanak? Izloženost ekstremnom vanjskom stresu nas same možda neće ubiti ali će naše potomstvo prilagoditi za preživljavanje u takvim uvjetima. Cijena je možda kratak životni vijek ili slaba empatija ili nezgrapna ali moćna tjelesna konstitucija. I opet - ne možemo u svemu biti naj-, posebno kad je kriterij za odabir prioriteta - nedostatak resursa.

Epigenetika govori o snazi prilagodbe, i vjerojatno je to zakon evolucije koji su nam u školi pogrešno prikazali kao spontano nastajanje mutacija i opstanak najjačih organizama. Ovdje postoji inherentni smisao.

Weston Price je promatrao uzastopne naraštaje i uočio postupno propadanje tjelesnog zdravlja kroz nekoliko naraštaja. U lošim uvjetima (on je gledao ponajprije prehranu), bila su dovoljna 4 naraštaja da se od savršenog zdravlja dođe do prestanka reprodukcija i nastupi izumiranje. Isti je zaključak donio i njegov suvremenik F. Pottenger, ekperimentalno proučavajući životinje. Dodatno (i očekivano), tjelesnu je degeneraciju pratila i ona mentalna (u zdravom tijelu zdrav duh) te je u društvima koja su radi prehrane trpila tjelesno, rasla i stopa mentalnih poremećaja i kriminala. Price je proučavao i osobe s kriminalnom prošlošću i u pravilu našao vezu sa stvarnim organskim poremećajima i nebrojenim nutritivnim nedostacima.

Ali nas zapravo zanima je li moguć obrnuti tijek, regeneracija? Znamo da trenutno naraštaj za naraštajem ima sve više problema. Naša djeca boluju od problema koji ili nisu bili ni poznati prije ili su bili u pravilu starački problemi. Danas u svakom školskom razredu ima jedan dijabetičar, astmatičar, alergičar, reumatičar... Znamo i da se genetika nije mogla promijeniti kroz samo stotinjak godina. Znamo i da nije sve posvuda baš tako zagađeno. Zagađenost bi bila krivi trag, naši su preci često živjeli i bez grijanja, s ložištem bez dimnjaka u boravku, bez tekuće vode i sapuna pa nije samo nekolicina najjačih preživjela. Tako su, naprotiv, živjeli otkako se pamti.
U našu jednadžbu još moramo uvrstiti i to da rezultat našeg zaokreta u načinu života neće biti u potpunosti vidljiv u našem životu ili životu naše djece, nego čak u nekom trećem ili četvrtom naraštaju. Ono što danas sijemo uroditi će tek kroz mnoga desetljeća.

Zato kako smo prekinuli s tradicijom prije nas i krenuli sa životom modernim životom kako ga piše Cedevita (zgodna metafora za umjetan život, umjetnu hranu, umjetno puko održavanje životnih funkcija i umjetan osmijeh), sada mi moramo započeti novu tradiciju koja će nastojati oponašati ono prije, kako bismo stvorili povoljne uvjete da se budući naraštaji uopće rode, a onda i da uživaju u punini i sve boljem zdravlju iz naraštaja u naraštaj. A da bismo svi zajedno mogli prepoznati znakove (da, postoje znakovi!) idemo li u smjeru degeneracije ili regeneracije i u kojoj smo fazi i što možemo očekivati, uz ostalo, pomoći će ova knjiga.

To je ono što je pošteno u ovoj priči; oni koji ne drže do sebe jer im sada dobro ide, držat će kad na svojoj djeci vide posljedice. Oni koji drže, vidjet će na djeci učinak regeneracije ali hoće li ta djeca znati cijeniti ono što su im namrli roditelji?

Za to treba puno edukacije, puno spremnosti na sintezu i slaganje elemenata u cjelinu, u savršen mozaik. To je avantura, projekt, stvaranja nove tradicije, njegujući načela koja su primjenjivali naši preci.

U tom smislu preporučam ovu knjigu kao početak te avanture. Ovdje je možete i nabaviti.

Živjeli!




nedjelja, 10. kolovoza 2014.

petak, 4. srpnja 2014.

10 najvažnijih učinaka marihuane na mozak i hormone


Deset najvažnijih učinaka marihuane na mozak i hormone
(dr. med. Sara Gottfried)



U 22 savezne države i okrugu Columbia marihuana je legalna. Uvijek iznova ljudi mi postavljaju pitanja o tome kako marihuana uistinu utječe na hormone. 

Iskreno rečeno, o ovoj temi nisam učila na medicini, stoga sam sama istražila stvar. U ovom ćete članku vidjeti kako marihuana (Cannabis sativa) utječe na Vaš mozak i hormone i kako određeni hormoni mogu izmijeniti učinak marihuane na Vaš organizam.

Kanabis: Pozadina priče

Kanabis je svrstan među medicinske biljke još 1942.(1) Pola stanovništva SAD-a ga je isprobalo, 4% ga koristi barem jednom godišnje, 1 posto ga koristi redovito. Prema statistikama na svakih 300 osoba jedan je ovisnik o kanabisu a među tinejedžerima ovaj broj raste do 30%.

Poznato je oko 200 poznatih medicinskih problema za koje je zabilježeno da kod njih kanabis pomaže. Nekoliko među njimah su glaukom, rak i multipla skleroza. Većina ljudi puši suhe listove, stabljike, cvjetove i sjemenke ali može se umiješati i u hranu, kuhati kao čaj, inhalirati ili koncentrirati u hašiš.

Enteogen?

Nedavno, na podcastu s dr. Pedram Shojaijem razgovarali smo o enteogenima, klasi lijekova koji nakon unosa u organizam stvaraju izmijenjeno stanje svijesti, u religijske ili duhovne svrhe. Potpuno razotkrivanje: ja sam konzervativnija od većine ljudi. Gotovo svi moji prijatelji su je probali. Čak i predsjednik Obama kaže da je pušio marihuanu (za razliku od predsjednika Clintona, on ju je i udisao i svidjela mu se), no osobno se nikad nisam napušila. Pa ipak, temu enteogena smatram fascinantnom i želim s vama podijeliti najrecentnije znanstvene spoznaje o neurohormonima – konkretno o učinku kanabisa na mozak i hormone.

Mozak i kanabis

Aktivni sastojak kanabisa je THC, delta-9-tetrahidrokanabinol.

Niže su navedeni učinci kanabisa na mozak a potom slijedi njegov učinak na hormone.
  
  1. Centri zadovoljstva: marihuana stimulira iste centre zadovoljstva kao heroin, crack i alkohol (2)
  2. Izvršne funkcije i učenje poremećeni su ovisno o dozi, a tu su uključeni percepcija, rasuđivanje i pamćenje događaja (3). U stvari, pamćenje i pozornost ostaju poremećeni i 24 sata nakon uporabe, a to može trajati i više dana(4)
  3. Opasno je upravljati automobilom zbog stanja sličnih snu, poremećene motorike, iskrivljene percepcije vremena, paranoje, magijskih misli, izmijenjenog perifernog vida i produljenog vremena reakcije (5)
  4. Povećani apetit, tzv. "munchies" (6)
  5. Sindrom demotivacije: kod teških ovisnika uočeno je smanjenje ambicija i nagona, podložnost odvraćanja pozornosti, smanjene komunikacijske vještine, slabija učinkovitost u odnosima (7)
Nije sasvim jasno nastaju li ovi učinci po mozak od same marihuane ili zbog njenog čišćenja iz organizma.

Mnoge odrasle osobe koje koriste marihuanu tvrde da im ona pomaže u odnosima, da im popravlja ponašanje i proširuje osjećaj svjesnosti. No istraživanja na koja sam ja naišla nisu u skladu s tim. Istraživači su zabilježili da su korisnici raspoloženiji tolerirati probleme. To ukazuje na to da droga pojedince potiče da radije izbjegavaju suprotstavljanje nego da poduzmu promjene koje bi mogle uvećati njihovo životno zadovoljstvo. 

Često se ljudi služe marihuanom kako bi se izbjegli nositi s poteškoćama što njihove probleme samo otežava.(8)
Iako korisnici smatraju da im droga pomaže u razumijevanju samih sebe, istraživanja pokazuju da je droga u stvari prepreka njihovoj samosvijesti. Drugim riječima, marihuana možda i ne predstavlja duhovno buđenje na način kako je se obično doživljava. (Ako se ne slažete rado bih čula Vaše mišljenje(...))

Kanabis i hormoni

Intenzivna uporaba kanabisa može utjecati na hormone i kod muškaraca i kod žena. 
  1. Kortizol: THC podiže kortizol.(9) To znači da se možda i nećete osjećati "čilaksirano" kako očekujete - nego čak i paranoidno ako se inače nalazite pod velikim stresom. 
  2. Prolaktin: THC snižava prolaktin. (10) Budući da je prolaktin taj koji organizmu pruža spolno zadovoljenje, možda to neće biti ono što želite. 
  3. Ovulacija: kod žena, redovita uporaba marihuane može poremetiti redovni ciklus i spriječiti oslobađanje jajašca iz jajnika (11)
  4. Pubertet: kod mladića, pubertet zbog uporabe kanabisa može nastupiti kasnije (12)
  5. Sperma: marihuana može imati štetan učinak na stvaranje sperme (13)

Pregnenolon kvari zabavu

Novi podaci pokazuju da pregnenolon može blokirati receptore za kanabis te poništiti učinke kanabisa ili od početka spriječiti njihov učinak. (14)

Pregnenolon je majka svih spolnih hormona, nastaje od kolesterola i pretvara se u kortizol, progesteron ili DHEA (detaljnije u mom bestselleru The Hormon Cure). U SAD, pregnenolon je dostupan bez recepta. 

IZVOR I REFERENCE: 

Preveo Domagoj Džojić
Knjiga The Hormon Cure prevedena je na hrvatski u izdanju Planetopije pod nazivom Hormonska ravnoteža.














petak, 20. rujna 2013.

POVRATAK U KLUPE - AKCIJSKO SNIŽENJE NA PROIZVODE GREEN PASTURE

POVRATAK U KLUPE - SNIŽENJE NA PROIZVODE GREEN PASTURE DO KRAJA LISTOPADA


Povratkom u školske i studentske klupe vraćamo se u zatvorene prostore koje ćemo dijeliti s mnoštvom ljudi. 

Sunca je sve manje,  sve više boravimo unutra a javljaju se i alergije na korove koji su sada u punom cvatu.

Da ovo ne bi dovelo u pitanje naš imunitet izvrstan način za dopunu prehrani su ulja Green Pasture, ulja dobivena postupkom koji čuva vrijedne vitamine i masne kiseline iz obitelji omega (3,6,9) koje potpomažu imunitet i otpornost na alergije.

Akcijska prodaja traje do kraja listopada. Akcijske cijene vrijedit će samo za kupnju bilo koja 2 ili više proizvoda iz cjenika po želji, bez obzira ima li ih trenutno na stanju. Isporuka odmah. U slučaju isteka zaliha kroz desetak dana ili najkasnije do 30. studenog 2013. Možete naručiti sve arome iz cjenika, i one kojih trenutno nema na stanju, stižu ubrzo.

Da biste iskoristili popust možete birati ili samo snižene proizvode ili bilo koju drugu kombinaciju iz cjenika u željenoj količini. Ulja su svježa (nema starih zaliha) bez ograničenog roka trajanja.

CJENIK GREEN PASTURE (klikni za otvaranje)


U prosjeku, 1 žličica (5ml) fermentiranog ulja jetre BAKALARA Green Pasture sadrži:

- 9.500 i.j. vitamina A i 
- 1.950 i.j. vitamina D te 
- obilje vitamina K2
- 695 mg EPA
- 415 mg DHA
- 445 mg kinona (K/E/CoQ)

Vitamini topivi samo u mastima (A, D, E i K2) djeluju sinergijski, dakle jedan drugom pojačavaju djelovanje i apsorpciju. Na taj se način neutralizira mogućnost pojave predoziranja. Tako je to u prirodnim namirnicama. Budući da organizam treba istovremeno sve vitamine topive u mastima, ako pojačamo unos samo jednog vitamina, organizam iscrpljuje zalihe onih drugih te dolazi do neravnoteža, tzv. hipervitaminoza. Simptomi hipervitaminoze jednog vitamina manifestiraju se kao manjak preostalih. Govorimo o vitaminima A, D, E i K2.

Vitamini A i D u prirodi (kao i u Green Pasture uljima) javljaju se u nekoliko desetaka oblika (izomera). 

Vitamine A i D  nalazimo samo u namirnicama životinjskog podrijetla premda neke namirnice sadrže njihove prekursore koji se mogu ali ne moraju učinkovito pretvoriti u njihov aktivan oblik. Pretvorba ovisi o nizu faktora. Životinje imaju učinkovit mehanizam ove pretvorbe te je tako npr. maslac bogat izvor gotovog vitamina A, D i K2, kao i npr. jetra. Zeleno lisnato povrće sadrži obilje vitamina K1 koji se u životinjskom organizmu pretvara u K2. Ovaj je vitamin (K2) zaslužan za pravilno i lijepo oblikovane koštane strukture glave, lica, čeljusti i zubi. Vitamin K2 nalazimo posebno u fermentiranim proizvodima, npr. zrelom siru i nattou od soje.

Vitamin A potreban je za asimilaciju bjelančevina, asimilaciju kalcija, pravilan rast, prevenciju porođajnih defekata, pravilan rad žlijezda, funkciju štitnjače, imunosni sustav, sintezu stresnih i spolnih hormona, oči, kožu i kosti. Vitamin A utječe na diferencijaciju matičnih stanica što je osobito važno za oporavak tkiva, posebno Langerhansovih otočića gušterače dijabetičara te cijeljenje rana.

Vitamin D potreban je za zdravlje kostiju, ispravan rast, apsorpciju minerala, tonus mišića, sintezu inzulina, reprodukciju, imunosni sustav, zdrav živčani sustav te stanične funkcije.

Fermentirana ulja nisu termički obrađena (nose oznaku RAW), filtrirana su patentiranom hladnom metodom, neovisno su ispitana na onečišćenja teškim metalima i drugim zagađivačima, rade se od samih jetri arktičkog divljeg bakalara te
NEMAJU ROK TRAJANJA KAO NI KONKURENCIJU. 

Što kažete na to?

NARUDŽBE NA: SVETA.HRANA@GMAIL.COM 












srijeda, 5. rujna 2012.

Blue Ice- fermentirano ulje jetre raže

GREEN PASTURE BLUE ICE ULJE JETRE RAŽE
tekućina 240mL (359,00kn) ili 120 kapsula (275,00kn)


Green Pasture Blue Ice ulje jetre raže odličan je izbor ulja riba hrskavičnjača jer ima visok udio vitamina A, D, E i K2, kao i svih omega masnih kiselina. Dr. Westonu A. Priceu, koji je proučavao prehranu i nutritivnu vrijednost nekoliko različitih kultura dulji niz godina, pripisuje se otkrivanje veze između zdravlja tih naroda i “svetih namirnica” koje su jeli, osobito ulja sirovih, fermentiranih jetri bakalara. On je otkrio da se mnoge kulture oslanjaju na fermentirano ulje jetre bakalara kako bi imale čvrst um, tijelo, i duh. Iako veoma slično Blue Ice fermentiranom ulju jetre bakalara, Blue Ice fermentirano ulje jetre raže 4 je puta bogatije vitaminom E i ima 3 puta više za mozak važnog nutrijenta DHA (dokosaheksaenska kiselina), aktivnog sastojka u omega-3 masnoj kiselini. DHA je poznata po tome da igra važnu ulogu u sprječavanju bolesti srca, u fetalnom razvoju te za održavanje normalne funkcije oka.

Green Pasture koristi zaštićeni hladni postupak ekstrakcije i pročišćavanja kako bi stvorila Blue Ice fermentirano ulje jetre raže. Fermentacija omogućuje lakšu probavu i apsorpciju svih nutrijenata iz Blue Ice fermentiranog ulja jetre raže. A budući da u procesu fermentacije nije korištena toplina zadržano je više vitamina, enzima i drugih jedinstvenih hranjivih tvari. Među njima su:
-         kondroitin (potpora zglobovima),
-         skvalen (potpora antioksidantima) i
-         alkilgliceroli (potpora imunitetu) i
-         male količine kinona poput CoQ10.

I još više, raža za proizvodnju Blue Ice fermentiranog ulja jetre raže lovi se u prastarim vodama Aleutskih otoka na Aljasci. Stoga možete biti sigurni da je svaka šarža iznimne čistoće, neovisno testirana na teške metale i druge moguće zagađivače i uvijek u skladu s međunarodnim kriterijima čistoće.

Blue Ice fermentirano ulje jetre raže je gusto, bogato ulje krcato vitaminima, enzimima, pigmentima i prirodnim hranjivim tvarima koji su vam potrebni kako bi održali snažno tijelo, um i duh. Ovaj veoma snažan dodatak i superhrana može uvećati vašu energiju i rast mišićja te poboljšati snagu mozga i vaše zdravlje općenito.

Blue Ice fermentirano ulje jetre raže radi se u obliku tekućine s aromom naranče iz organskog uzgoja i ulja klinčića te u obliku kapsula. Tekućina sadrži 118 doza a kapsule 60 doza.

Cijena tekućine je 359,00 a kapsula 275,00 kn. 

Informacije i narudžbe na Sveta.Hrana@gmail.com

subota, 24. prosinca 2011.

Kombucha




KOMBUCHA - 
živo osvježavajuće probiotsko piće



Kombucha je živi, zdravi napitak koji se priprema fermentacijom čaja i šećera uz pomoć kulture zvane kombucha. Okus gotovog napitka je nešto između gaziranog soka od jabuka i šampanjca, ovisno o vrsti čaja koji koristite. Zapravo, nimalo nije nalik okusu koji očekujete od fermentiranog čaja.
Podrijetlo se kombuche izgleda izgubilo tijekom vremena. Smatra se da potječe s Dalekog istoka, vjerojatno iz Kine i da je tamo konzumirana barem 2 tisuće godina. Prvu zabilježenu uporabu kombuche nalazimo u Kini 221. g. pr. Kr. za vrijeme dinastije Tsin. Bila je na glasu kao "čaj besmrtnosti".
Koristili su je u istočnoj Europi, Rusiji i Japanu tijekom nekoliko stoljeća. Naziv kombucha zapravo potječe iz Japana, iz godine 415. Korejski liječnik imenom Kombu ili Kambu liječio je cara imenom Inyko čajem koji je i nazvan po njemu - "Kombu" i "cha" što znači čaj. Rusija ima dugu tradiciju uživanja pića zvanog "Čajni kvass" koje se radi pomoću "japanske gljive".
Iz Rusije se proširila na Prusku, Poljsku, Njemačku i Dansku no čini se da je njena uporaba zamrla tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon rata dr. Rudolph Skelnar stvorio je novi interes za kombuchu u Njemačkoj koristeći je u svojoj praksi kod liječenje pacijenata oboljelih od raka, metaboličkih poremećaja, visokog tlaka i dijabetesa.
Kombucha kultura
Kultura Kombuche izgleda poput žućkaste ili bijele, gumaste palačinke. Često je nazivaju 'scoby' što je akronim za symbiotic culture of bacteria and yeasts (eng.= simbiotska kultura bakterija i kvasaca). Kad kulturu ubacite u zaslađeni crni ili zeleni čaj ona će staklenku slatkog čaja preraditi u staklenku punu vitamina, minerala, enzima i zdravih organskih kiselina.
Kombucha kultura probavlja šećer i stvara čitav niz organskih kiselina poput glukuronske kiseline, glukonske kiseline, mlječne kiseline, octene kiseline, butirične kiseline, malične kiseline i usnične kiseline; vitamine, osobito one skupine B i vitamin C; kao i aminokiseline i enzime. Dakako tu su i blagodati koje dolaze od samih probiotičkih mikroorganizama. Kombucha kultura je prava biokemijska elektrana u vašoj kuhinji.
Možda će vas zanimati proizvodi li fermentacija čaja putem kvasca - alkoholno piće? To je uistinu dobro pitanje. Kvasci zaista proizvode alkohol no bakterije iz kulture pretvaraju alkohol u organske kiseline. Tek mala količina aklkohola, oko 1% volumnog udjela zaostaje u kombucha napitku.
Svakim vrenjem kombucha stvara novi sloj tj. scoby na površini tekućine. Može se se ostaviti da odeblja ili se može razdvojiti, čime dobivate dodatne kulture koje možete čuvati u malo slatkog čaja u hladnjaku u slučaju da se nešto dogodi s vašom trenutno aktivnom kulturom. A možda ćete poželjeti pokloniti dodatne kombucha kulture prijateljima ili koristiti novi scoby za izradu nove ture napitka...
Od osušenih kombucha kultura možete napraviti i ovakvu motorističku jaknu.  


Kombucha i zdravlje
Za kombuchu postoje mnoge zdravstvene tvrdnje no manje je istraživanja provedeno za nju nego za fermentirane mlječne proizvode. Svakako se u laboratorijskim ispitivanjima pokazalo da ima slična antibiotska, antivirusna i antifungalna svojstva. Kod štakora se pokazalo da štiti od stresa i poboljšava funkciju jetre. Postoji puno eksperimentalnih dokaza od strane osoba koje su koristile kombuchu tijekom više godina. Mnoge od zabilježenih dobrobiti uključuju poboljšanje razine energije, olakšanje kod metaboličkih poremećaja, alergija, raka, probavnih tegoba, kandidijaze, tlaka, HIV-a, kroničnog umora i artritisa. Koristi se i izvana za kožne probleme i među ostalim - za ispiranje kose.
Organske kiseline
Glukuronska kiselina – predstavlja najvažniji mehanizam organizma za detoksikaciju. Kad toksini uđu u jetru ova ih kiselina veže na sebe te se ispiru putem bubrega. Jednom vezani na glukuronsku kiselinu, toksini ne mogu pobjeći. Proizvod oksidacije glukoze, glukuronska je kiselina jedan od najznačajnijih sastojaka kombuche. Kao tvar za detoksikaciju ona je jedna od nekoliko svega nekoliko tvari koje se mogu nositi sa zagađenjem proizvodima naftne industrije, uključujući sve plastike, herbicide, pesticide i smole. Ona preuzima fenole iz jetre koji se tada lako uklanjaju putem bubrega. Kombucha može biti od velike pomoći onima koji trpe od alergija. Drugi nusproizvod glukuronske kiseline su glukozamini, strukture koje se povezuju s hrskavicom, kolagenom i tekućinama koje podmazuju zglobove. Ovo je uloga koja kombuchu čini tako učinkovitom protiv artritisa.
Mlječna kiselina - Iznimno važna za probavu. Potpomaže cirkulaciju krvi, pomaže sprječavanju propadanja crijeva i konstipacije. Pomaže kiselo-alkalnoj ravnoteži organizma a vjeruje se da pomaže u prevencjii raka putem regulacije pH-a krvi.
Octena kiselina - Snažan konzervans; uništava štetne bakterije.
Usnična kiselina - Prirodni antibiotik koji može biti učinkovit protiv mnogih virusa.
Oksalna kiselina - Učinkovit konzervans, potiče međustaničnu proizvodnju energije.
Malična kiselina - Pomaže detoksikaciji jetre.
Glukonska kiselina – Proizvode je bakterije, može se razložiti na kapriličnu kiselinu što je od velike koristi za sve koje muči kandidijaza i druge infekcije gljivicama kao što su afte.
Butirična kiselina - Proizvode je kvasci, štiti stanične stijenke a u kombinaciji s glukonskom kiselinom jača stjenku crijeva u borbi protiv infekcije gljivicama poput kandide.

Vrste čaja za izradu kombuche
Kombuchi je za fermentaciju potreban čaj (Camellia Sinensis). To je onaj pravi čaj, za razliku od drugih biljnih čajeva. Može biti osjetljiva na jaka aromatična ulja. Čaj poput Earl Grey čaja koji sadrži ulje bergamota, koji puta može loše utjecati ili čak ubiti kulturu. Postoji nekoliko raznih vrsta čaja koji daju različite rezultate, od laganijih okusa do onih snažnijih više po soku jabuke.
Crni čaj - Crni se čaj radi od listova koji su potpuno fermentirani. Listove se izlaže da prirodno uvenu, prije nego ih se termički obrađuje plamenom, što daje duboku, bogatu aromu i kombuchu boje jantara.


Oolong čaj - Oolong je na pola puta između zelenog i crnog čaja. Nakon branja ga se nježno mota i tako ostavlja da djelomično fermentira sve dok rubovi listova ne počnu dobivati smeđu boju. Oolong kombinira okuse zelenog i crnog čaja.
Zeleni čaj - Zeleni se čaj provene i obrađuje parom ili toplinom radi sprječavanja oksidacije a potom rola i suši. Karakterizira ga profinjen okus i zelenkasta boja. Japanski čaj Sencha daje posebno finu kombuchu.


Bijeli čaj - Bijeli je čaj najrjeđi i najprofinjeniji. Bere se 48 sati ili manje od perioda kad prvi pupoljci postanu potpuno zreli pa do njihovog otvaranja. Za razliku od crnog i zelenog čaja, bijeli se čaj ne mota niti se obrađuje parom, nego se jednostavno suši na zraku, na suncu, čime se zadržava više njegovih antioksidativnih svojstava. Bijeli čaj ima oko tri puta više antioksidativnih polifenola od zelenog. Bijeli čaj predstavlja najmanje prerađen oblik čaja.
Izrada kombuche (1L)  
U 1L ključale vode (izvorske, filtrirane ili obične) rastopite 70-100g šećera i ubacite 2 vrećice čaja ili približnu količinu u rinfuzi. Organski*** je čaj bolji jer osobito crni čaj može imati jako povišen sadržaj fluora koji je štetan. Kad se ohladi ili ranije (radije izbjegavanja prekomjernog fuora) procijedite, ulijte u staklenku (ne u plastiku) i ubacite kombucha kulturu ali i malo kombucha tekućine (10%) sačuvane od prošli put. Pokrijte gazom i držite na sobnoj temperaturi. Nakon 5-10 dana, ovisno o temperaturi napitak je gotov. Ne bi trebao imati okus po čaju, trebao bi biti kiselkast i ponešto gaziran. Prebacite u staklenu bocu, čvrsto zatvorite i čuvajte na hladnom ili potrošite. Crni čaj daje najviše glukuronske kiseline. Čaša ujutro i uvečer uistinu krijepi. Može se miješati s voćnim sokovima.
U slučaju sklonosti alergijskim reakcijama krenite s malom količinom pa postupno povećavajte.
Kod jakih reakcija potrebna je detoksikacija organizma. Kvass od cikle tijekom nekoliko tjedana trebao bi riješiti stvar.
***Organske čajeve možete naći u Bio&Bio, Ilica 70, Zagreb, klikni dolje.

http://www.biobio.com.hr/webshop.aspx?pageID=67&cmsID=3

Za nabavku kombucha kulture obratite se na sveta.hrana@gmail.com

Izvori
The Ubiquitous Co-Enzyme UDPGlucuronic Acid Detoxifying Agent in Kombucha Tea? By Norbert Hoffmann.
The History and Spread of Kombucha By James Roche.
Kombucha Tea for Your Health and Healing.The Fascination of Kombucha by Günther W. Frank